Galerija DE KARINA nalazi se uz autorovu obiteljsku kuću i s njome čini aritektonsku i umjetničku cjelinu koja je svojevrsni autorov hommage mediteranskome graditeljskome nasljeđu i rodnome podneblju. Izniman je postav skulptura kojemu je autor sam De Karina. Iz njega se iščitava komorni, intimni dijalog svih De Karininih unutarnjih monologa, i kiparskoga, i graditeljskoga, i onoga osobnoga, obiteljskoga. Naime, on je ovdje trostruki autor: autor izložbenoga prostora, autor izloženoga djela i autor koncepcije izlaganja te je kao takva Galerija De Karina nesvakidašnje homogen i intiman izraz njegova stvaralaštva. Neodvojivi je dio De Karininog stambeno-izložbenog kompleksa i okućnica-atelje gdje su, uz radove u nastajanju, izložene i monumentalne kamene skulpture. Radovi u nastajanju cjelokupnom prostoru daju životnu dinamiku i otimaju ga opasnosti artificijelnoga izlaganja.
O stambeno-izložbenom kompleksu De Karina pisao je i Grga Gamulin: "Kuća iznad mora! - kuća izmišljena, kao i život "kipova" u njoj - kipovi koji to nisu: nego misli, opredmećene i "oživljene" životom tajnim i zagonetnim. A kuća je tim "predmetima" već doista ispunjena, i lebdi iznad mora kao kakva zatravljena i "opredmećena" kočnica tih misli (kiparskih ili likovnih - što li su?) - kao fenomen neki naše povijesti i naše sadašnjosti, dalek i nepoznat, ali usudom nekim namijenjen budućnosti."
O stambeno-izložbenom kompleksu De Karina pisao je i Grga Gamulin: "Kuća iznad mora! - kuća izmišljena, kao i život "kipova" u njoj - kipovi koji to nisu: nego misli, opredmećene i "oživljene" životom tajnim i zagonetnim. A kuća je tim "predmetima" već doista ispunjena, i lebdi iznad mora kao kakva zatravljena i "opredmećena" kočnica tih misli (kiparskih ili likovnih - što li su?) - kao fenomen neki naše povijesti i naše sadašnjosti, dalek i nepoznat, ali usudom nekim namijenjen budućnosti."